UV tisak je jedinstvena metoda digitalnog tiska koja koristi ultraljubičasto (UV) svjetlo za sušenje ili stvrdnjavanje tinte, ljepila ili premaza gotovo čim dođu na papir, aluminij, pjenastu ploču ili akril - zapravo, sve dok stane u pisač, tehnika se može koristiti za ispis na gotovo svemu.
Tehnika UV sušenja – fotokemijskog procesa sušenja – izvorno je uvedena kao sredstvo za brzo sušenje gel lakova za nokte koji se koriste u manikuri, ali nedavno ju je usvojila tiskarska industrija gdje se koristi za tisak na sve, od natpisa i brošura do pivskih boca. Proces je isti kao i tradicionalni tisak, jedina razlika su korištene tinte i proces sušenja – te vrhunski proizvodi.
U tradicionalnom tisku koriste se tinte s otapalima; one mogu isparavati i oslobađati hlapljive organske spojeve (VOC) koji su štetni za okoliš. Metoda također proizvodi – i koristi – toplinu i prateći miris. Nadalje, potrebni su dodatni prašci za raspršivanje koji pomažu u procesu ofsetiranja tinte i sušenja, što može trajati nekoliko dana. Tinte se apsorbiraju u medij za tisk, pa boje mogu izgledati isprano i izblijedjelo. Proces tiska uglavnom je ograničen na papir i karton, pa se ne može koristiti na materijalima poput plastike, stakla, metala, folije ili akrila poput UV tiska.
U UV tisku, za sušenje se umjesto topline koriste živa/kvarcna ili LED svjetla; posebno dizajnirano UV svjetlo visokog intenziteta prati nanošenje posebne tinte na medij za ispis, sušeći je čim se nanese. Budući da se tinta gotovo trenutno pretvara iz krutog ili pastoznog stanja u tekućinu, nema mogućnosti da ispari, pa se ne oslobađaju hlapljivi organski spojevi (VOC), otrovni isparenja ili ozon, što tehnologiju čini ekološki prihvatljivom s gotovo nultom emisijom ugljika.
Tinta, ljepilo ili premaz sadrže smjesu tekućih monomera, oligomera – polimera koji se sastoje od nekoliko ponavljajućih jedinica – i fotoinicijatora. Tijekom procesa stvrdnjavanja, fotoinicijator apsorbira svjetlost visokog intenziteta u ultraljubičastom dijelu spektra, s valnom duljinom između 200 i 400 nm, koja prolazi kroz kemijsku reakciju – kemijsko umrežavanje – i uzrokuje trenutno stvrdnjavanje tinte, premaza ili ljepila.
Lako je vidjeti zašto je UV tisak prestigao tradicionalne tehnike termičkog sušenja na bazi vode i otapala te zašto se očekuje da će nastaviti rasti u popularnosti. Metoda ne samo da ubrzava proizvodnju - što znači da se više obavi u kraćem vremenu - već se smanjuje i stopa odbacivanja jer je kvaliteta viša. Uklanjaju se mokre kapljice tinte, tako da nema trljanja ili razmazivanja, a budući da je sušenje gotovo trenutno, nema isparavanja i stoga nema gubitka debljine ili volumena premaza. Detalji su što je moguće finiji, a boje su oštrije i življe jer nema upijanja u medij za tisak: odabir UV tiska u odnosu na tradicionalne metode tiska mogao bi biti razlika između proizvodnje luksuznog proizvoda i nečega što se čini puno manje superiornim.
Tinte također imaju poboljšana fizička svojstva, poboljšani sjaj, bolju otpornost na ogrebotine, kemikalije, otapala i tvrdoću, bolju elastičnost, a gotov proizvod također ima koristi od poboljšane čvrstoće. Također su izdržljivije i otpornije na vremenske uvjete te nude povećanu otpornost na blijeđenje, što ih čini idealnim za vanjsku signalizaciju. Proces je također isplativiji – više proizvoda može se ispisati u kraćem vremenu, uz bolju kvalitetu i s manje odbijanja. Nedostatak ispuštenih hlapljivih organskih spojeva gotovo znači da je manja šteta za okoliš, a praksa je održivija.
Vrijeme objave: 29. svibnja 2025.